Poezija by Goran Vrhunc

BEZ DONG

Grobovi tonu,
u njemu više ne mogu
od toliko spomena da se okrenu,
pokojnici u svom
nespokoju.

Zvona su
odzvonila svoje sate,
ponekad vjetar pokrene klatno,
za bespomoćno ding
bez dong.
*
U MIRU

Sjedi nijem i sijed,
s desne strane ker
leži,
i po stopalima mu balavi.

Ne sluša
prepoznaje svaki zvuk,
ne želi da gleda,
sve daljine
su proledane.

Ne govori
nema kome,
nema razlog,
odavno
sve je rečeno.
U miru,
u miru,
umiru ptice.
*
ŠTA JA IMAM PRIČATI?

Šta ja imam pričati?
Brat ubio brata,
eto,
oni su vam dovoljno rekli.

Šta ja imam pričati?
Kapitalizam, segregacija
pa primitivizam, nacionalizam
i ostali izmi,
sami za sebe govore.

Šta ja imam pričati?
Pravo na život i suživot.
Želite li demokratiju?
Ona je sapun za pranje
krvavih ruku
i Pilat je to znao.
Demokratija je ubila Isusa
i sama sebe ne pere.

Šta ja imam pričati?
Ne bih sve ni stigao,
izgubio bih glas,
postao slijep od surovosti,
izgubio kosu,
tišini u ušima
utočište dao,
a niko,
niko ne bi slušao.

Šta ja imam pričati?
Cijeli svijet je pred vama.
*
RIJEČI UJESTO KRVI

Pomalo umoran
od svjetova
i njihovih rubova
koje pohodim
ostavljajući tragove,
riječi umjesto krvi,
jer stvarnost
pobjegla je,
izgubila se
u oblaku
realitija,
mas-medija
i vijesti
s periferija.

A tu je
i kapitalizam
uvijek gladan,
bespoštedno
proždire sve,
ta nezasita životinja
*
DOZA

Budim se ujutro
uvijek u vrijeme isto,
ponekad se desi
da prespavam.

Preskačem umivanje
i pranje zuba,
pritišćem kažiprstom
dugme plavo,
poluotvorenih očiju
gledam u ekran
ubrizgavam u mozak
svoju virtualnu dozu.
O tom,
tko je slobodan
tko su zajednički prijatelji,
tko me želi dodati
i tko poziva me u grupu,
ima li bolesnih,
mamurnih i umornih,
tko je objavio bilješku
i da li me u istoj označio,
i promijenio status,

Ubio se!?

*
SMARANJA

Smaranja
od uranjanja
duboko
u sranja,
uzeli ste nam
vrijeme i razloge
za igranja,
hladovinu
ispod granja,
mjesta za maštanja,
ringišpile
i vile,
ostavili nam
vrijeme prošlo,
vrijeme sadašnje,
perfekt, prezent,
no futur,
ništa sem oranja
i moranja,
šljakanja, kopanja
sopstvenih raka
bez zraka,
ispod mraka,
cviljenja,
miljenja,
skratite
sebi muke,
nama ruke
da se ne podavimo,
međ sobom
i ne stvorimo se robom.