Ljubav XX by Stévo Basara

Ljubav XX

Ljubav je kao strepnja
kao uzaludna molitva,
i mirisi sa toplog ti jastuka.
Neposlušan čuperak
sa tvog potiljka.
Tvojih usana čulan potpis
što moj obraz
vječno kao pečat,
još uvjek neumorno nosa.
Otisak ravnog ti stopala,
nestabilan i plašljiv ti pogled,
kao ptica što budno preža.
Preko moga kamenog ramena
spremna da uzleti,
zauvjek me napusti
ostavi i nestane.
Ljubav je miris tvog parfema
što moj nos
poput vjernog psa,
svakim trenutkom osjeća.
Spokoj usnulog ti tijela,
i mentalna skica tvog lica,
nepokretna i prebačena ti ruka,
što svojom mirnoćom
jednako na ljubav podsjeća.
Mirno i spokojno nestaje
osjećaj u miražu vremena.
Kao varljiva sjenka,
iluzijom tkana koprena,
nevješto prebačena
preko našega tijela,
kao zamka,
kao nostalgična čežnja,
kao nerazumna opomena.