Zlatko Martinko

PJESMA, AKO JE PROZA...


Može li se? Koja ideja?
Krik vrane – krik galeba.
Od nikud, (do neba), sam želio stvoriti svoj svijet, na korijenju mora posaditi barke, uzidati hrid, posijati draču, brati masline, smokve, njegovati vinograd. Htio sam, u sve to upregnuti zapregu očevih konja, izorati ilovaču, u žitu žeti crven mak … Imati kruha za sva vremena, za sve crne dane, molitve, mise, svetke, blagoslove… Kolinja.
Htio sam rodnu Slavoniju preseliti u Istru, povezati konce nemogućeg. Ukrstiti bičeve i vesla… Htio sam, uz more, gledati snijeg kako pada iza prozora.
Htio sam biti pjesnik ničijeg sažaljenja. Biti skitnica pijanih noći, plavkastih praskozorja. Voljeti, ako se može i djecu i ženu i Boga, ne molit se nikom, nikom ne biti zavidan. Vlastitim opancima slijediti put pradjedova, ni vičan ni pravičan. Kakav jesam ; pijanica, poturica, lažov i lopov, umišljeni ljepotan, lažni monogamist, zakoniti razvratnik. Ni doktor, ni profesor, ni inženjer nekog zvanja. Ne imati podrške ni kumstva, zaslužnih pozivnica, ostarjelih ljubavnica.
Skinut ću Mjesec – obećanje prve ljubavi… Hodat ću k'o mjesečar po krovu, rukama pipati prazno. Užurban godinama, skupit ću svoje nužnosti, napisati stih – knjigu nad knjigama. Sakupiti sve istrgnute stranice života i poredati ih po kuhinjskom stolu, datum za datumom… Tražiti milosrđa, od kolijevke do pamtivijeka. U nekom kutku svemira proživjeti život, potopiti svoje barke, dići svoja sidra, slušati plač vjetra i riku oluje, gledati kako se more ziba. Biti mornar i brodolomac, boem.
Bit ću vlastelin bogatstvu svojih riječi, svojih uspomena… Uspomene su banalne; reče jedan znanstvenik, onomad. Valjda ima pravo. Zašto da nema pravo, ako je znanstvenik? Valjda ljudi znaju? – Meni svejedno, ni dlaka s glave! Kažeš da sam ćelav? I jesam. Koga briga? S leđa se i ne vidi mnogo, saplest ću pletenicu kad poraste kosa.
Prosijati psovke, skinuti paučinu s kutka prozora.
Ništa! Žena, djeca, jedno pohabano odijelo. Pušač bez granice.
Visinama sve je zemno – ljudi, brige, nevolje, glad i ljubav…
.
.
Iz zbirke "VISINAMA SVE JE ZEMNO"