петак, 17. децембар 2010.

Tatjana Debeljacki


четвртак, 16. децембар 2010.

KNJIZEVNO PERO



Sadrzaj 1

Check out this SlideShare Presentation:

недеља, 05. децембар 2010.

Vesna Parun











Ti koja imaš nevinije ruke

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.

RIJEKA I MORE

On je rijeka a ja sam more.
Njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. Ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

Ja sam nestrpljivo more. On je rijeka.
Njegove ladje nisu moje ladje.
Njegove ptice nisu moje ptice.
Ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gdje je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici.
Zbog koje se zaboravlja smionost.
Njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.

On je prispjela rijeka. Ja sam more.
Moje obale postaju njegove obale.
Moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
Moja beskrajnost postaje njegov mir.

петак, 03. децембар 2010.

LJUBAVNICI /Visen Andres Esteljes

LJUBAVNICI Tijelo želi tijelo
Ausiàs March

“U Valenciji nije nam bilo ravnih.
Žestoko se voljesmo od jutra do mraka.
Prisjećam se svega dok rastireš rublje.
Silne su godine prošle; svašta se zbilo.
Još me zgrabi onaj vjetar ili ljubav
pa se grleć i ljubeć valjamo po tlu.
Za nas ljubav nije dražesna navika,
umjerenost, lijepe manire i odijela
(nek nam oprosti čistunac López-Picó).
Odjednom se budi, ko stari uragan,
i baca nas na tlo, spaja nas i gura.
Poželjeh, tu i tamo, uglađenu ljubav,
da ti uz zvuk gramofona ovlaš ljubim
najprije rame,a potom resicu uha.
Ljubav je naša ljubav gruba i divlja,
za tlom ćutimo gorku čežnju
što plazitnas po njemu goni, ljubeć se i grebuć.
I što se tu može? Priprosto je, znam već.
Za Petrarcu ne znamo, ni za mnogo tog.
Za Ribine Stance i Bécquerove Rime.
A potom, nehajno opruženi na tlu,
shvaćamo da smo barbari, da nije red,
da već smo u godinama, i tako to.
U Valenciji nije nam bilo ravnih,
jer takvih ljubavnika malo je rođeno.”


ELS AMANTS
La carn vol carn
Ausiàs March
“No hi havia a València dos amants com nosaltres.
Feroçment ens amàvem del matí a la nit.
Tot ho recorde mentre vas estenent la roba.
Han passat anys, molts anys; han passat moltes coses.
De sobte encara em pren aquell vent o l’amor
i rodolem per terra entre abraços i besos.
No comprenem l’amor com un costum amable
com un costum pacífic de compliment i teles
(i que ens perdone el cast senyor López-Picó).
Es desperta, de sobte, com un vell huracà,
i ens tomba en terra els dos, ens ajunta, ens empeny.
Jo desitjava, a voltes, un amor educat
i en marxa el tocadiscos, negligentment besant-te,
ara un muscle i després el peçó d’una orella.
El nostre amor és un amor brusc i salvatge,
i tenim l’enyorança amarga de la terra,
d’anar a rebolcons entre besos i arraps.
Que voleu que hi faça! Elemental, ja ho sé.
Ignorem el Petrarca i ignorem moltes coses.
Les Estances de Riba i les Rimas de Bécquer.
Després, tombats en terra de qualsevol manera,
comprenem que som bàrbars, i que això no deu ser,
que no estem en l’edat, i tot això i allò.
No hi havia a València dos amants com nosaltres,
car d’amants com nosaltres en són parits ben pocs.”


Visen Andres Esteljes (Vicent Andrés Estellés, 1924, Buržasot–1993, Valensija) je najznačajniji valensijanski pesnik XX veka. Centralne teme njegove poezije su smrt i seks uvek s tačke gledišta svakodnevnog, narodnog života. Njegova poezija je jednostavna, direktna i ponekad čak i vulgarna. Estreljesove pesme prevedene su na više od deset jezika.

уторак, 30. новембар 2010.

Antologija hrvatskog haiku pjesništva 1996-2007.

Predmet: Antologija hrvatskog haiku pjesništva 1996-2007.
An Anthology of Croatian Haiku Poetry 1996-2007
-------------------------------------------------------------------------------------------- Poštovani, Molimo Vas da se kao jedan od autora u Antologiji ili kao zainteresirani čitatelj, pretplatom uključite u fincanciranje tiskanja. Antologija (na hrvatskom i engleskom jeziku) predstavlja ono ponajbolje u haiku-pjesništvu Hrvatske u proteklih 12 godina, a nastavlja se na Antologiju hrvatskoga haiku pjesništva (1996) pokojnog akademika Vladimira Devidéa te je stvarana uz njegovu podršku. Otisnuta, jedno je od najjačih promotivnih sredstava hrvatskoga haikua u našem društvu. Svijet haiku-poezije izvan granica Hrvatske nas već itekako pozna i cijeni. Antologija sadrži: 158 autora na oko 600 stranica formata A4 2135 pjesama na hrvatskom i engleskom jeziku Izbor ponajboljih i nagrađivanih pjesama na hrvatskom i engleskom jeziku Autorizirane biografije na engleskom i hrvatskom jeziku svakog autora Fotografije autora Kontakt adrese Podatak o objavljivanju/nagradi za svaki haiku U ime razmjene literature bit će proslijeđena u pedesetak zemalja – u
književna društva, klubove pjesnika, udruge i knjižnice
Članovi uredništva su u svijetu renomirani haiku pjesnici

Kako unatoč najboljim namjerama i posvemašnjem trudu nismo uspjeli dobiti pomoć od institucija u kulturi Republike Hrvatske (uključujući Ministarstvo kulture), javljajući se na sve natječaje koji su bili otvoreni prethodne tri godine, kako Zagrebačka županija i grad Ivanić Grad nisu u mogućnosti financirati ovaj projekt, a zasigurno je i svjetska ekonomska kriza dijelom kriva za to, molimo da se odazovete i uplatite cijenu pretplate u iznosu od 230,00 kuna (EUR 30,00 pospaid) što bi pokrilo cijenu materijalnih troškova pripreme ove vrijedne i rijetke knjige. Napominjemo da je rad glavne urednice, Đ. V. Rožić kao i lektora Borisa Nazanskog te ostalih suradnika i savjetnika volonterski te im neće biti isplaćeni honorari. Predsjednica Udruge: Željka Vučinić-Jambrešić, dipl oec.
Udruga 'Tri rijeke' Haiku pjesnici Otoka Ivanića Ivanić Grad


Kolodvorska 44, 10310 Ivanić Grad
Žiro račun br. 2340009-1110214713
Tel./fax: 01/2882-716 e-mail: dvrozic@optinet.hr

недеља, 24. октобар 2010.

Http origa.livejournal.com 174776

Check out this SlideShare Presentation:

недеља, 12. септембар 2010.

Nepoznati pisac

TANJA


Odat' cu ti jednu tajnu
Vrijeme si ti
Vrijeme je zena
Ono osjeca potrebu da mu se udvara
I da se klekne pred njegove noge
Kao haljina kad' se rasiri
Vrijeme je kao kosa beskrajna
Ocesljana
Ogledalo koje dah zamucuje i dah razbistrava
Vrijeme si ti koje spava u zoru kad se budi
I kao noz si koji prolazi kroz moje tijelo
Ehhh sto ne mogu da iskazem tu neprolaznu
moru vremena
Tu moru vremena zaustavljenu kao krv u venama
I najgore je sto je zelja beskrajna i....
..i neispunjena
Ta zedj oka kad' ti koracas po odaji
I ja znam da ne treba razbijati caroliju
Puno je gore nego da te osjetim stranom
Da bjezis u mislima izvan nas
I srcem vec u nekom drugom stoljecu
Boze moj kako su rijeci teske
A u stvari je to
moja ljubav iznad zadovoljstva
Moja ljubav izvan domasaja danasnjeg udarca
Ti koja kucas na mojoj sljepocnici kao sat
I ako ti ne dises............gusim se
I po mojoj puti kolebas se i zastajes....
...svojim stopalom.....
Veliku tajnu hocu da ti kazem
Svaka rijec
Na mojoj usni sirotica je koja prosi
jednu sitnicu za tvoje ruke
Stvarcicu koja tamni pod tvojim pogledom
I zato ja kazem tako cesto da te volim
U nedostatku dovoljno jasnog kristala.....
Izraza koji bi ti stavila sebi oko vrata
Ne vrijedjaj se zbog mog prostackog govora
Prosta je voda koja izaziva taj ...
..neugodan sum u vatri...
Reci cu ti veliku tajnu
Ja ne znam
Govoriti o vremenu koje na tebe lici
Ja ne znam govoriti o tebi i ja se pravim
Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
masu rukom nakon sto su vlakovi otisli
Saka se smiruje tek pod novim teretom suza
Hocu da ti kazem veliku tajnu
Bojim se tebe
Bojim se onoga sto te prati uvecer ka prozoru
I gestove koje ti cinis od rijeci koje se
ne izgovaraju...
Bojim se vremena brzogi laganog bojim se tebe
Hocu da ti kazem veliku tajnu
Lakse je umrijeti nego tebe voljeti
Zato ja sebe mucim zivotom
....Ljubavi moja.....

Tatjani Debeljacki od .....?


Nepoznat pisac,

Hvala za pesmu,

Tatjana

среда, 08. септембар 2010.

http://tatjana-debeljacki.blogspot.com/