субота, 19. март 2011.

Valerio Orlić


U TIŠINI SJENE



U čistini jutra, u dahu bjeline,

u sjeni breza i miru tišine.

Nad jezerom vjetar nježno strune dira,

dok kontesa Dora po klaviru svira.



O ljubavi jednoj i cvijetu što vene,

o zraci sunca što čezne u tami.

U miru tišine sastaju se sjene,

da bi noćas bile u ljubavi same.



I spusti se magla, zaklope se oči,

zatvore se vrata i zaplače zora.

Zabranjena ljubav žubori u noći,

u hladu breza tiho sniva Dora.



O ljubavi jednoj što prekriva je tama,

o prelijepom cvijetu što u mraku vene.

Ostala je Dora ispod breza sama,

snivati u miru, u tišini sjene.