Zlatko Martinko S TOBOM

S TOBOM


Ako dotakneš lišće stare masline,

Dodijeliš mu ožiljak sunca i kiše,

Otvorit ćeš duboku brazdu u kamenu

Kojom putuje osama u svijet.

Pogledaj,

Moje usnice dršću i moj pogled ;

K'o davno ukraden poljubac u parku,

A ti plačeš jer sam ti dirao dojke,

Ljubio bradavice i mrsio kosu.

Ruke su kao ružičasti granit

Okrenute nebu, okrenute moru,

Kad prstima dotičeš zemlju

I kad siva studen žeravicu ljulja

U tvojim uplašenim očima.

Ostani,

More nije završilo svoje bajke,

Još skriva u amfori jutra jakost

Svih skrušenih brodoloma.

U bojama zastarjelih noći

Riba je uhvaćena mrežom

Ispod izdajničkog ferala i trza se.

Na mjesečini

Hvataju nas udicama strasti

Iz daljine čujni taktovi džeza.

Iz zbirke : "AUTOBIGRAFIJA DŽEZA" 2012.

*