A ŠTO ĆEŠ U VJEČNOSTI PRAZAN?
Bez dileme, svatko će od nas, danas tako važnih (ako nikome drugome, a ono barem sebi) krenuti na put bez prtljage. Svatko će od nas, neminovno zakoračiti u svoj dan u kome će biti pozvan otići.
I tu neće biti pregovora, neće biti mita niti će biti moguće stvar rješavati kompromisom. Toga će nas dana nestati s ove pozornice a da se publici možda i nećemo stići pokloniti.
Kao što rekoh, bit će to putovanje bez prtljage. Torbe i koferi neće nam trebati. Sa sobom ćemo nositi samo vrednote koje nismo nikada i nigdje kupili. Niti smo ih dobili na poklon ili u ostavštinu.
Sa sobom ćemo ponijeti samo one vrednote koje smo idući kroz svoj život, igrajući uloge ili samo statirajući na onoj pozornici, usput skupili. Ako smo znali što treba skupljati.
Ako nismo, otić' ćemo prazni.
Za taj dan odlaska valja se pripremati pomno. Valja početi s pripremama na vrijeme. Nikome nije rečeno kad je njegov dan, pa bi zapravo pripreme trebalo započeti već na početku života. Naravno, nisu to nikakve teške pripreme, niti s time treba biti opterećen itko. A najmanje djeca. To je zapravo ona vještina kojom će u djetinjstvu roditelji djetetu usaditi osjećaj za vrijedno i bezvrijedno, za pravu mjeru. To je ona priprema gdje imamo naučiti osnove etike i morala, razlike između dobrog i lošeg. Priprema u kojoj ćemo spoznati LJUBAV.
Priprema bez koje će dijete teško izrasti u čovjeka koji će znati nastaviti skupljati vrijednosti za ponijeti, na svoje putovanje bez prtljage...
A razmisli čovječe dragi, što ćeš u vječnosti prazan?
Bez dileme, svatko će od nas, danas tako važnih (ako nikome drugome, a ono barem sebi) krenuti na put bez prtljage. Svatko će od nas, neminovno zakoračiti u svoj dan u kome će biti pozvan otići.
I tu neće biti pregovora, neće biti mita niti će biti moguće stvar rješavati kompromisom. Toga će nas dana nestati s ove pozornice a da se publici možda i nećemo stići pokloniti.
Kao što rekoh, bit će to putovanje bez prtljage. Torbe i koferi neće nam trebati. Sa sobom ćemo nositi samo vrednote koje nismo nikada i nigdje kupili. Niti smo ih dobili na poklon ili u ostavštinu.
Sa sobom ćemo ponijeti samo one vrednote koje smo idući kroz svoj život, igrajući uloge ili samo statirajući na onoj pozornici, usput skupili. Ako smo znali što treba skupljati.
Ako nismo, otić' ćemo prazni.
Za taj dan odlaska valja se pripremati pomno. Valja početi s pripremama na vrijeme. Nikome nije rečeno kad je njegov dan, pa bi zapravo pripreme trebalo započeti već na početku života. Naravno, nisu to nikakve teške pripreme, niti s time treba biti opterećen itko. A najmanje djeca. To je zapravo ona vještina kojom će u djetinjstvu roditelji djetetu usaditi osjećaj za vrijedno i bezvrijedno, za pravu mjeru. To je ona priprema gdje imamo naučiti osnove etike i morala, razlike između dobrog i lošeg. Priprema u kojoj ćemo spoznati LJUBAV.
Priprema bez koje će dijete teško izrasti u čovjeka koji će znati nastaviti skupljati vrijednosti za ponijeti, na svoje putovanje bez prtljage...
A razmisli čovječe dragi, što ćeš u vječnosti prazan?
