среда, 6. јун 2012.

Hrvatsko književno Društvo





Hrvatsko književno Društvo


CROATIAN WRITERS' ASSOCIATION



Poštovani članovi   Hrvatskog književnog Društva,


Zahvaljujemo Vam na suradnji tijekom pet godina djelovanja! Konkretne rezultate našeg zajedništva  možemo sabrati u slijedećem:

  • objavili smo 40-tak knjiga naših članova i 9 brojeva časopisa „Književno pero“;
  • održali smo 4 međunarodna festivala književnosti pod nazivom „Dani prijatelja knjige“ (na kojem je prošle godine sudjelovalo čak 70 književnika iz 7 zemalja);
  • organizirali smo manifestaciju  „Spomen na književnika Antu Zemljara“ na Pagu,
  • humantiranim akcijama pridonosimo tiskanjem posebnih izdanja: „Snjeguljica na dar“ - zbirka priča i pjesama u korist djece s posebnim potrebama, „Veseli vrtuljak“ dječja slikovnica s poezijom, te zajednička zbirka pjesama pod nazivom „Ljubav ti pjesmom darujem“ za liječenje djevojčice Gorane iz Zagreba;
  • godišnju književnu nagradu za članove Društva - „Književno pero“ dodjeljujemo za najbolja ostvarenja objavljena u nakladi HKD-a po kategorijama: poezije, romana, eseja, prijevoda, dječje poezije i prvijenca;
  • novosonovanu pjesničku nagradu „Josip Eugen Šeta“ pokrenuli smo kao anonimno natjecanje za neobjavljeni pjesnički rukopis - prvu je dobila Vanja Jambrović, mlada pjesnikinja iz Zagreba;
  • organizirali smo „Književne set-ove“ i druga događanja u Rijeci, s promocijama i druženjem naših članova, te suradnika Društva iz drugih grana umjetnosti (izložbe fotografija, izvorna glazba Istre i Makedonije, i sl.);
  • sudjelovali smo na brojnim književnim događanjima i promocijama ( u okviru PGŽ, a posebno grada Rijeke i Opatije, Crikvenice, Novog Vinodolskog i Fužina, te Zagreba i Istre, Beograda, Inđije, Maribora, Sarajeva, Mostara, Tetova, Kumanova, Skopja..)
  • istražili smo i prikazali riječku povijest u okviru ciklusa  Fiumanologije:„Rijeka za radoznale“ s nekoliko izdanja;
  • u sklopu književnog časopisa čuvali smo običaje i narječja našeg kraja pod nazivom „Blago iz škrinjice“...


Radovi za književne časopise u 2012

U 2012. godini HKD planira izdati 2 broja časopisa, posvećena Miroslavu Krleži i Anti Zemljaru.  Mole se članovi Društva da uredništvu na odabir pošalju svoje osvrte i eseje o ovim književnim velikanima, ali i druge svoje radove.  U časopise se uvodi i rubrika radova na engleskom jeziku. Molimo da sve priloge dostavite što je moguće prije istovremeno na obje  e- adrese:


Imenovanja

Na izvanrednoj skupštini Društva održanoj tijekom ožujka, g. Ernie Gigante-Dešković je prenio dužnost Tajnika uglednom slavistu, književniku i prevoditelju iz Zagreba, g. Fikretu Cacanu. Obojici se iskreno zahvaljujemo! Ernie Gigante-Dešković ostaje urednikom književnih edicija.

Na prijedlog Vijeća, Društvo je također prihvatilo da se uvedu poslovi  administrativnog tajnika za komunikaciju s članstvom, suradnju s institucijama i vođenje financija,  što je preuzela gđa Nela Čop, poslovna savjetnica i članica iz Rijeke: hkd.nela@gmail.com i mob.0911517529

Organizacija i koordinacija događanja putem sekcija:

Skupština Društva je prihvatila da se oformi:

  • sekcija HKD-a za organizaciju književnih i pjesničkih događanja u okviru RH te pratećih manifestacija na lokalnoj razini, na čelu s g. Damirom Marasom  (kontaktirati ga možete na: marasdamir@yahoo.com i mob. 091-2009817);

  • sekcija HKD-a za organizaciju događanja s međunarodnim karakterom, koju vodi predsjednik  Društva V.Orlić (kontakt:  valerio.or@gmail.com i mob. 098-1817012).

 Nova izdanja

U narednom razdoblju prioritet će imati kvaliteta tiskanih izdanja u odnosu na kvantitetu. Članovi Društva koji budu željeli izdati svoje knjige, proći će selekciju Vijeća i moći će izabrati suradnike u okrilju HKD-a tijekom procesa pripreme, uređivanja i izdavanja djela, uz povoljne cijene stručnih usluga. S tim u vezi, pripremit ćemo vam zaseban dopis s konkretnim informacijama.

Članstvo

Vijeće kontinuirano prima zahtjeve za prijem novih članova, kao i za promaknuća iz pričuvnog u redovno članstvo.

Molimo da obavijestite sve zainteresirane osobe koji su književni stvaratelji, bez obzira da li imaju objavljena djela ili neobjavljene rukopise, da mogu postati članovi Društva i svojim sudjelovanjem u radu Društva, te suradnjom s renomiranim književnicima,  pridonositi temeljnim ciljevima Društva i ostvariti svoj željeni napredak.

Članarine

Članarina ostaje 100 kn za godinu dana članstva, do daljnjega. U privitku ovog dopisa dostavljamo obrazac ispravno popunjene uplatnice za članove iz Hrvatske. Ponekad se, naime, iz bankovnih izvoda ne vidi tko je uplatitelj stoga vas molimo da OBAVEZNO pod rubrikom: „poziv na broj“ upišete svoj OIB  po kojem možemo pouzdano utvrditi tko je uplatio novac, a u opisu svrhe plaćanja dodatno navedite „Članarina - ime , prezime“.

Članovi iz drugih zemalja uplaćuju članarinu bankovnom doznakom na račun HKD.

Molimo sve članove da uplate članarinu u roku od mjesec dana od ove obavijesti.

Isto tako, svim članovima koji su uplatili članarinu zahvaljujemo na ispunjenoj obvezi!


Program donacija

Temelj rada HKD-a kao udruge građana je sudjelovanje svih osoba s vlastitim sredstvima u različitim aktivnostima.

Iako svi članovi Društva volontiraju te sami plaćaju sve troškove (čak su i međunarodni gosti Društva su-financirali manifestacije),  Grad Rijeka i Županija - zbog osiromašenja budžeta - ne sudjeluju u financiranju Društva, a drugi sponzori zasad nisu izvjesni.

Stoga je Skupština odlučila da se prihvati financiranje Društva kroz dobrovoljne priloge (donacije),  ovisno o mogućnostima i željama svakog pojedinca ili tvrtke (bez oglasa).

Dobrovoljne priloge  HKD-u mogu uputiti članovi, ali i ne-članovi, odnosno prijatelji Društva.
Donacije mogu biti jednokratne ili mjesečne.

Povoljna je okolnost da su svi uplatitelji donacija oslobođeni  poreza po poreznoj prijavi krajem godine u Hrvatskoj. To znači da država svakom uplatitelju donacije iz RH refundira ova sredstva, a time se zapravo indirektno uključuje u financiranje rada našeg Društva, čime se ispunjava svrha dobrovoljnog priloga.

Stoga molimo članove i prijatelje Društva koji se žele uključiti u program donacija, da ispune posebnu uplatnicu za ove svrhe i obavezno naznače u Pozivu na broj: OIB, a u opisu svrhe plaćanja: „Donacija, ime, prezime“. (Napomena: kod donacija uplaćujete iznos koji vi želite.)

Ispravno popunjavanje uplatnica za donacije prikazano je u privitku.


Komunikacija

Zbog velikog broja članova i ubrzanja komunikacije, molimo da koristite elektronsku poštu za korespondenciju:

ili valerio.or@gmail.com           (Valerio Orlić)
liburnija@hotmail.com               (Ernie Gigante Dešković)
marasdamir@yahoo.com          (Damir Maras)
hkd.nela@gmail.com                   (Nela Čop)

na koju ćemo rado primiti sve vaše dopise, prijedloge i inicijative.

Srdačno Vas pozdravljamo te ostajemo s poštovanjem,
Rijeka   05.06. 2012.     
"'Hrvatsko književno Društvo''
            Predsjednik Valerio Orlić





среда, 30. мај 2012.

Održan 13. međunarodni susret riječkih haiku pjesnika


** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

19.05.2012., subota

13. međunarodni susret riječkih haiku pjesnika

UČESNICI 13. RIJEČKOG HAIKU SUSRETA

----------------------------------------------------------

ALENKA ZORMAN (SLOVENIJA)



Poslije zalijevanja

Narcisa naslonjena

Na svoje listove



DRAGAN J. RISTIĆ (SRBIJA)



Seme razdora

Ne niče baš svuda –

Budin osmeh



JIM KACIAN (USA)



Na putu

Niti tamo niti tu –

Polumjesec



IVO MARKULIN (HRVATSKA)



Ravnica –

Obučena u tišinu

Snježne noći



OLGA LALIĆ-KROWICKA ( POLJSKA)



Svaki atom

Svemira – umire

Na mojim dlanovima



LORA DOBER (USA)



Srebro u kosi –

Pun mjesec ispunio

Prazninu sobe



TATJANA DEBELJAČKI (SRBIJA)



Polja maslačka

Na obodu vreli pesak

Mesec svetionik



JADRANKA VUČAK (HRVATSKA)



Krila geleba

Raspršuju maglu

Proljetnog jutra



EDIN SARAČEVIĆ (SLOVENIJA)



Pahulje tope

Bijeli dim – dim

Topi pahulje



SAŠA VAŽIĆ (SRBIJA)



Nova Godina –

Moje novo lice

Zuri u staro



ĐURĐA VUKELIĆ-ROŽIĆ (HRVATSKA)



Ljetna oluja –

Mačka prede na mojoj

Tipkovnici



DIMITAR ANAKIEV (SLOVENIJA)



Golub mira

Uvukao se u puškanicu

Budimskog mosta



ABU AZIZ MAKAJA (ŠVICARSKA)



Na pustom putu

Žena pažljivo

Razmiče tišinu



ROBERT EPSTEIN (USA)



Borovi na vjetru –

Što sam mogao

Ili želio čuti



EDUARD TARA (RUMUNJSKA)



Noć za spavanje –

Zrikavac i krevet

Škriplju dublje



JOHN DALEIDEN (USA)



Ribnjakom

Nad vodom se blago njiše

I lahori povjetarac



PIETRO TARTAMELLA (ITALIJA)



Na prozorskoj dasci

Proljeće obasjalo

I list papira



GILLES FABRE (FRANCUSKA)



Pun mjesec nad zaljevom –

Koliko li će bisera

Izroniti?



GEERT VERBEKE (BELGIJA)



Zveckaju slonovske ogrlice –

Vika djece i

Zvuk truba



VERA PRIMORAC (HRVATSKA)



Dvije obale

Još samo jedan zaveslaj

Do one druge



AN'YA (USA)



Noć zvijezda –

Umnaža im se broj

U laguni



DUŠAN PAJIN (SRBIJA)



Na stolu – šake

Mog oca i mog sina

Moja – između njih



PER-OLOF JOHANSSON (DANSKA)



Crkveni toranj

Ako je sat stao

Onda ima vremena



BORIS NAZANSKY (HRVATSKA)



Klupa u parku

Kroz hrkanje prosjaka

Skakuću vrapci



SMAJIL DURMIŠEVIĆ (BOSNA)



Na mostu prosi

Bosonogi dječak i

Gromko pjeva



ŽARKO MILENIĆ (HERCEGOVINA)



Već treći dan

Nepokupljeno rublje –

Duga proljetna kiša



TONKA LOVRIĆ (HRVATSKA)



Miris lavande

Zaustavio dijete

U igri



SUBHIJA SELESKOVIĆ-MERDANOVIĆ (HRVATSKA)



Crven kišobran

Prkosi sivilu dana

I ljetnoj kiši



ZLATKO MARTINKO (FRANCUSKA/HRVATSKA)



Nedjeljom –

Ulica oponaša

Prazno nebo



VILMA KNEŽEVIĆ (HRVATSKA)



U kasnu noć

Pospan krojač –

Sjena na stolu





Haiku susret održan 16. svibnja 2012. u Vjećnici Grada Rijeke



Odabrao i priredio dr. sc. Jadran Zalokar, predsjednik Haiku društva-Rijeka


----------------------------




Održan 13. međunarodni susret riječkih haiku pjesnika


Trinaesti Međunarodni susret riječkih haiku pjesnika održan je u vijećnici Grada Rijeke. Ovom prilikom Jadran Zalokar čitao je haikue pjesnika i pjesnikinja iz čitavog svijeta – iz Poljske, Irske, Danske, Belgije, Italije, Indije, Slovenije, Srbije, Hrvatske, SAD-a i drugih zemalja.
Predstavljena je i nova haiku zbirka »Galebovim preletom« Jadrana Zalokara, koja je objavljena u kućnoj radinosti i u dva unikatna primjerka. Susrete su organizirali Društvo haiku pjesnika Rijeka i Hrvatsko književno društvo. O haikuu su govorili Valerio Orlić i Borivoj Bukva. (K. C.)


Preuzeto iz Novog Lista -> http://www.novilist.hr/

петак, 16. март 2012.

Eduard Harents




***
Life lives me with all my details
And I turn around it
As a color of another brush.
My canvases are full of hole
As a Japanese coin,
Through that in turn
All my loves always rescue out
From me with outgoing ringing
About my wonderful loss…
And my claps
Are heavier me.
So I’ve collected them
In my hand
As an tattered paper
And keep them
For the last - the death...


http://tatjana-debeljacki.blogspot.com/p/eduard-harents.html

петак, 3. фебруар 2012.

Zlatko Martinko NESANICA





NESANICA
Noć još čini svoj put,

Iznad svega olovne težine ;

Oko primamilo srcu suho cvijeće

I pružene ruke za tek malo sunca.

Ne znamo više reći : ljubav !

Nismo čovjek koji služi časti,

Ne računajući pasje vrijeme

Koje stane u pješčani sat.

Gustoj pšenici zrelog klasja,

Pod nogama težački teret raste

K'o barskoj ptici crni mulj…

U potrazi smo za osloncem !

I mislimo ipak da bez glave

Noge i ruke drhte savršeno ;

Smisliti nov put u svoju jeku,

U povečerje tugaljivog džeza.

Život je sve još uvijek moguće,

Dok muzika nosi melodiju noći,

Bogatu blagim prikazima jutra.

Kad ljubav uhvati konce

Satkat će tišinu u srcu ;

Sve novo vrijeme neće teći

Da se zanos valja u vidicima

A nesanica gmiže po krovu

I traži zaspala mjesta tame

I ništa drugo u tišini noći.

уторак, 24. јануар 2012.

Anto Zirdum



ZAMRŠENE NITI ESTETIKE I EROTIKE


Svakom erotskom činu prethodi estetski čin.

Kada nekom kažete: baš mi se dopadaš,

milina je slušati kako pjevušiš

tvoj miris me opija, divno plešeš,

izrekli ste jednu estetičku činjenicu.

Ako osoba kojoj ste iskazali divljenje

ne uzvrati istom mjerom

sve će ostati tek puka estetička kurtoazija.

Ako to ponovite i pojačate pa počnete

spominjat ljepotu te dodate dobrotu

i ako biće obasuto vašim divljenjem uzvrati

onda će te početi opisivati svoja osjećanja.

Tu smo još uvijek na terenu poetike,

ali ona se već počela preplitati sa erotikom.

Kada se pak osjećanja prožmu,

a nagoni dopadajuće uvuku u ralje erotike,

(kada Eros nadvlada rekli bi stari Grci)

onda se banalni put od estetike ka erotici

premetne na novu razinu

na kojoj erotičnost postaje estetična.

Bilo bi doista neumjesno reći

da svi pišu pjesme da se lakše

domognu one stvari: eto na primjer

stari pisci za djecu uvjeravaju mališane

da ih je donijela roda

pjesnici među djecom se čude

zašto baš roda i pomalo sumnjaju

a ostali izgleda baš pjevaju kako bi

rodac i rodnica i po zvuku i po mraku

došli u stanje bitno za nastajanje

ljudskog roda i poroda.

уторак, 17. јануар 2012.

Zlatko Martinko S TOBOM




S TOBOM


Ako dotakneš lišće stare masline,

Dodijeliš mu ožiljak sunca i kiše,

Otvorit ćeš duboku brazdu u kamenu

Kojom putuje osama u svijet.

Pogledaj,

Moje usnice dršću i moj pogled ;

K'o davno ukraden poljubac u parku,

A ti plačeš jer sam ti dirao dojke,

Ljubio bradavice i mrsio kosu.

Ruke su kao ružičasti granit

Okrenute nebu, okrenute moru,

Kad prstima dotičeš zemlju

I kad siva studen žeravicu ljulja

U tvojim uplašenim očima.

Ostani,

More nije završilo svoje bajke,

Još skriva u amfori jutra jakost

Svih skrušenih brodoloma.

U bojama zastarjelih noći

Riba je uhvaćena mrežom

Ispod izdajničkog ferala i trza se.

Na mjesečini

Hvataju nas udicama strasti

Iz daljine čujni taktovi džeza.

Iz zbirke : "AUTOBIGRAFIJA DŽEZA" 2012.

*

уторак, 3. јануар 2012.

"Српско срце Јоханово" Веселина Џелетовића




Подебљано
Удружење писаца Поета захваљује се
господину Златку Мартинку на преводу поеме
"Српско срце Јоханово" Веселина Џелетовића
на француски језик


LE COEUR SERBE DE JOHAN

Se sont mes mots d'adieu, bien sûr,
Je les emmène au temps qui surgit,
Pour guérire quelconque blessure
De celui qui va épandre son mépris.

Je suis Johan, de souche allemande,
Ma mère est Greta et Hans le père
Notre maison était plutôt grande ;
Là je vivais une enfance des rêves.

J'héritais des usines et des domaines,
Vastes forêts et les énormes troupeaux,
J'étais heureux comme un chapelain
Lequel va attraper le mauvais fléau.

Les médecins parlaient de la fin proche,
D'une année à vivre ou deux au mieux,
Tout vient s'écrouler – la vie est moche !
On est tellement petit, mon Dieu.

Les gens disaient que mon avenir sollicite
Ce que les médecins disaient en douce ;
Qu'il me faut un cœur nouveau de suite,
Compatible, que le corps ne le repousse.

Ô ! Mon destin. Ô ! Mes beaux jours,
Les instants de ma vie les plus durs,
Le médecin alerte le compte à rebours
Pour un cœur bien neuf et tout sûr.

On ne demande pas le prix,
On ne sait même pas s'il existe !
On ne demande pas : il appartient à qui,
C'est qui ce donneur de la liste ?

L'opération se passait à merveille,
Le nouveau cœur se tient très bien.
Puis ça change de jour à la veille,
Et on se laisse aller ne pensant à rien.

***

Mais peu du temps après ça change,
Dans mes rêves arrivent des voix douces,
Des cloches orthodoxes tirées par des anges
Sur un clocher à bulbe d'une cathédrale russe.

Je vois bien les terres étrangères
Les belles forêts et les labours gras
Les prés verts et les rivières légères
Les chants des villages comme à l'opéra.

Je vois la clôture autour d'une cour
Le chemin de la maison au grenier ;
Une petite vieille qui à son tour
Appelle le vieux chien noir terrier.

Et de suite la volaille se presse
Si la vieille jette par terre la graine
Les vaches mugissent sans cesse
En attendant la traite prochaine.

Une femme élancée aux cheveux noirs
Traverse la cour pour aller en cuisine
Derrière elle court un parfum du soir
Et un enfant aux yeux bleu-marine.

Cette image remplissait mes saisons
Et apportait bonheur dans mes rêves
C'était des beaux souvenirs de la maison,
De l'amour fort et tellement brève.

***

Ils me prenaient des pensées lourdes
Desquels je ne pouvait pas me défaire
Puis me revenaient des voix sourdes
Quand on m'attachait et menait en enfer.

Ils nous ont chargés dans les voitures,
Pour prendre le chemin sans retour
Avec des cris et menaces pour armure
Des hommes effrontés aux regards durs.

A la ville de Burele et sa Maison Jaune,
Ils nous ont révélé le nom de lieu,
enfermés en Albanie comme en prison
Nous passons l'hiver attendent mieux.

La dernière image qui m'a fait peur
C'est le médecin avec son masque vert,
C'est le visage qui n'a pas de couleur
Juste qu'il rie filou et brille de sueur.

Puis la lumière plus forte que le soleil
Me transperce le corps de part en part,
La douleur dans ma poitrine me réveille ;
Mon sang gicle et coule dans une mare.

Les dernières je voyais les mains
D'un Albanais dressé dans la nuit
Dans ces mains tremblant en vain
Mon cœur se débat pour sa vie.

***

Un cri démesuré qui transit le ciel
D'un profond cauchemar me réveille,
J'espérais tant que ce n'est pas le mien
Que le matin ramène le bonheur du veille.

Je prenais la route inconnue, d'ailleurs,
Où trouver la cause des nuits sans dormir,
Pour que je sache finalement destinateur
A qui mon cœur va où il va finir...

Kosovo était sa destination sans doute
Où ils m'amenaient l'âme et le corps
Je suis voyageur qui connaît la route
Pour revivre dans mon pays encore.

Je revois l'église de mes songes
Devant une sentinelle, ce n'est pas bien;
Les mots s'arrêtent dans ma gorge
Le soldat dit protéger l'église des gens.

Qui sont les gens qui veulent détruire
Cette beauté de moyen âge
Avaient-ils juste un peu de plaisir
Connaître leur destin en marche

Devant mes yeux gît mon village,
Et autour de lui tirés les barbelés,
Tous ces gens vivent dans le sillage
Des seigneurs de guerre écervelés.

Regards l'Europe, j'appelle de toute voix,
J'appelle le mode voire ce qui se passe,
Jusqu'où on doit souffrire chez soi
Au bout du compte perdre notre race.

Plus haut que barbelés ou la tristesse
Je ressens le regard qui me poursuit
Un visage d'enfant passe à toute vitesse
De mes rêves dans le jour qui suit.

L'enfant s'approche entre les fers
M'embrasse fragilement autour le cou,
Puis appelle doucement : mon père,
Qu'est-ce que t'arrive – tu étais où ?

Mon cœur sursaute comme un fou,
Les sutures veulent foutre en l'aire
Qu'est-ce que veut dire d'un coup
Même s'il me connaît je n'en ai rien à faire.

Je ne sais pas pourquoi je le fais
Mes mains partaient bien vers son visage
Cet enfant je le reconnais, Dieu le sait
Il vivait dans mes rêves comme un présage.

La femme de mes rêves s'accourt vers moi,
De la cour où la petite vieille jette le grain
- Milan, mon fils, ce n'est pas ton père à toi,
Ton père est parti très haut dans le ciel.

Sur Kosovo notre Jovan veille
De la haut avec notre Lazar le Saint
Je l'entends quand le vent se lève
Si je te regarde je sais que tu es le sien.

Nous sommes ici séparés par le fil
Mais le cœur nous lient très fort
Même le monde s'arrêtait tout pile
Et réveille au profond de nous ce qui dort.

Au retour je m'arrête de côté, je tarde,
Fier, émerveillé et plein du grand plaisir,
Car Jovan même mort Kosovo garde
Pour qu'aux Serbes on ne peut pas le saisir.

Petrovic Janko c'est mon nom
Né en Allemagne le Serbe de souche,
J'écris pour montrer à tout le monde
La misère quelle mon people touche.

De honte nos visages sont rouges,
Les victimes serbes personne ne pleure
Ni nos assassins personne ne juge ;
Ils nous arrachent à vif les cœurs...

prevod na francuski
Zlatko Martinko